Kako je i na koji način Sveta Faustina duhovna majka naše Družbe sestara Milosrdnog Isusa. Misli i težnje sestre Faustine bile su usmjerene prema ispunjenju Božjeg poziva da se osnuje nova redovnička zajednica. Faustinina unutarnja iskustva o tome kako ispuniti zahtjeve Gospodina Isusa bila su između osjećaja nemoći i neznanja. Taj unutarnji sukob bio je za nju velika muka sve do smrti. Nije znala treba li napustiti svoju Družbu ili ostati u njoj, odmah započeti s radom ili čekati (Faustina je bila sigurna da će Družba biti osnovana. Njezino oklijevanje odnosilo se samo na način obavljanja tog posla – usp. Dnevnik 895, 897, 981, 1075, 1142, 1238, 1408, 1531, 1618, 1688 i drugi). Tražila je vodstvo od onih koji su za nju “predstavljali” Božju pomoć na zemlji: svojih poglavara i ispovjednika. U odsutnosti svog redovitog ispovjednika (bl. Sopoćka), ispovjedila se nadbiskupu Romualdu Jałbrzykowskom. Iznijela mu je Isusov zahtjev i svoju spremnost da napusti Družbu. Ponovno mu se obratila 8. siječnja 1936. Tada je zatražila dopuštenje da ispuni Isusov zahtjev, ali je dobila sljedeći odgovor: „Što se tiče nove družbe, sestro, pričekajte malo, neka se sve malo bolje posloži. ta je stvar sama po sebi dobra, ali ne treba žuriti. Ako je to volja Božja onda će biti.“ (Dnevnik 585). Primivši zapovijed da teži bliskom sjedinjenju s Bogom, donekle umirena, odmah nakon odlaska od nadbiskupa, čula je glas Gospodina Isusa u sebi: “Po svojim ti zastupnicima govorim u skladu s onim što tražim od tebe kako bih ohrabrio tvoj duh. (…) A ti se ne boj ničega, ja sam uvijek s tobom. Nek’ ti je i ovo znano, kćeri moja, da sva stvorenja, svjesno ili nesvjesno, željela to ili ne. uvijek vrše moju volju.” (Dnevnik 586)

Uvjerena u posebnu Isusovu pomoć, koji je “cijeli ovaj posao nazvao Svojom stvari”, sestra Faustina oslanjala se na Božju volju. Čak u studenom 1935. zapisala je kako zamišlja život u novoj zajednici. Njezin žar za sjedinjenjem s Bogom i njezina sve veća želja da postane pomirbena žrtva za svijet natjerali su je da zajednici nametne vrlo strog oblik života. Otac Sopoćko, uvijek spreman pomoći u Božjem cilju, poticao je svetu Faustinu na strpljenje. Iako je snažno molio za novu Družbu, nije vidio mogućnost da je odmah tada osnuje. Napisao je: “Što se tiče nove zajednice, i ona će se osnovati ako je to Božja volja. Po mom mišljenju, za sada bi se takva zajednica morala osnovati bez sestre, kao biskupijska zajednica.” (pismo od 10. srpnja 1936.).

U ožujku 1936. Faustina je premještena iz Vilniusa u Krakov. Međutim, nije prestala težiti ispunjenju Isusove želje. Iz tog razdoblja sačuvana je bogata korespondencija između sestre Faustine i njezina duhovnika. Gotovo svako pismo dotiče se pitanja osnivanja zajednica: „S potpunom točnošću sam vidjela ovu zajednicu, njezin vanjski i unutarnji razvoj. Mnogo toga mi nije skriveno; strpljivo čekam čas koji je blizu da poduzmem nešto. Ničega se ne bojim, jer dobro znam da je Bog sa mnom“ (pismo iz travnja 1936., Walendów). Osjećala je toliko veliku hitnost osnivanja nove zajednice da je odlučila sama otići Svetom Ocu kako bi zatražila dopuštenje da napusti svoju Družbu (pismo od 5. srpnja 1936., Krakov).

Zbog uznapredovale bolesti osjećala je da neće moći sama osnovati Družbu. Dana 20. rujna napisala je: „Znam da će ljubav uskoro prekinuti tijek mog zemaljskog života, jer čujem poziv svog Zaručnika, ali smrt neće odgoditi ovo djelo; tada ću imati priliku djelovati u svojoj punini (…). Razmišljala sam o proročanskim riječima koje mi je otac napisao u svom posljednjem pismu, da će takva zajednica morati biti osnovana bez mene, pa će sigurno tako biti. Neka se Njegova sveta volja vrši u svemu“ (Krakow). Majka Michaela Moraczewska, u razgovoru sa svetom Faustinom, izjavila je: „Cijela ova ideja je uistinu lijepa i velika, ali čini mi se da ćeš ti biti skriveni izvor, i Bog može mnogo toga učiniti kroz tebe, ali ne moraš nužno napustiti ovu Družbu“ (pismo od 19. studenog 1936., Krakow).

Sestra Faustina bila je herojski poslušna Bogu. Njena bezuvjetna poslušnost posebno je bila očita kada je zbog unutarnjih uvjerenja i poriva htjela napustiti Družbu kojoj je pripadala. Međutim, to nije učinila jer nije dobila dopuštenje ni od svojih poglavara ni od ispovjednika. Prije svega je poslušnost, a Faustina je upravo primjer savršene poslušnosti.

Za Družbu sestara Milosrdnog Isusa sveta Faustina jest duhovna majka jer je ona prva primila Božji poziv i nadahnuće za osnivanje ove zajednice. Njezin život, molitve, patnje i duboka povezanost s Isusom postali su duhovni temelj na kojem je Družba kasnije izrasla. Iako nije doživjela njezino stvarno osnutak, Faustina je svojim poslušnim prihvaćanjem Božje volje i potpunim predanjem Božjem milosrđu pripremila prostor i milost za njezino nastajanje.

Njezina unutarnja borba između želje da ispuni Gospodinov zahtjev i poslušnosti poglavarima pokazuje njezinu vjeru da je Božje djelo jače od ljudskih planova. Tako je postala uzor i zagovornica svakoj sestri koja danas živi u toj Družbi – učiteljica povjerenja, poniznosti i vjernosti Božjem pozivu.

Družba stoga u svetoj Faustini prepoznaje duhovni izvor svoga poslanja: ona je majka jer je po njoj Gospodin očitovao svoju volju da se raširi poruka o Njegovu milosrđu, a njezina duša i danas prati i nadahnjuje sestre u življenju toga poziva. Faustina nije fizička osnivačica, ali je duhovna začetnica – iz njezina srca, sjedinjenog s Isusovim Srcem, niknula je ova Družba, kao plod njezine vjere, molitve i žrtve.