Razmatranja Gospine krunice bl. Mihaela Sopoćka
Radosno otajstvo
1. Navještenje
Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. (Lk 1, 31 – 33)
Razmatranje
Po tim anđelovim riječima Bog naviješta Mariji otajstvo utjelovljenja i otkupljenja. Boga ništa nije prisililo na otkupljenje ljudskog roda. Sin Božji, po kojemu „sve postade“ (usp. Iv 1, 3) prima ljudsku narav da bi u njoj – kao pravi Čovjek – dao Bogu dostojnu zadovoljštinu za ljude, a istovremeno bio pravi Bog. Boga je na to nagnalo jedino beskrajno milosrđe.
U trenutku Marijina pristanka ispunilo se otajstvo utjelovljenja, odnosno ujedinjenje Kristove božanske i ljudske naravi u jednoj božanskoj osobi. Djelo najvećeg milosrđa po kojem je Isus započeo novi život, čin vječnog milosrđa za ljude izrečen u jednoj rečenici: „I Riječ Tijelom postade i nastani se među nama.“ (Iv 1, 14)
2. Pohođenje
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. (Lk 1, 49 – 50)
Razmatranje
Doznavši od arkanđela Gabrijela da je njezina rođakinja Elizabeta unatoč starijoj dobi začela sina, Marija joj je pošla u pohod. Taj je pohod bio prvi izljev Spasiteljevih milosrdnih milosti, a onda i početak Marijina djelovanja kao Majke Milosrđa. U tom se otkriva silna Marijina vjera, spremnost na glas Božjih nadahnuća, a prije svega njezino milosrđe prema rođakinji i njezinu nerođenom sinu. Elizabeta je upoznala Marijino otajstvo, prepoznavši u njoj Majku svojeg Gospodina, a Marija si je posvijestila vlastito poslanje Majke Milosrđa.
Marijinu je dušu ispunila velika radost, po kojoj i sama postaje pjesnikinja, izričući predivan himan kojim slavi beskrajno Božje milosrđe. U tom himnu Marija odvraća Elizabetinu pohvalu od sebe i usmjerava ju na Boga, čije je milosrđe „od koljena do koljena nad onima koji ga se boje“.
3. Rođenje Isusovo
I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 7)
Razmatranje
U događaju i okolnostima Isusova rođenja ništa nije bilo slučajno. Rodivši se u takvim okolnostima, Spasitelj objavljuje svoje milosrđe i poučava nas da se istina i sreća ne temelje na vanjskoj raskoši, bogatstvu i ljudskom priznanju. Gospodin Isus u betlehemskoj štalici naviješta kakvim će se duhom voditi cijeli svoj zemaljski život, kakav će zakon dati ljudima i kakvo će biti njegovo kraljevstvo. Tad je prolijevao suze, a uskoro će proliti krv za naše spasenje. Vidimo da je već u jaslama Kralj Milosrđa koji odnosi grijehe svijeta.
Tako započinje nova era, sklapa se novi savez između Boga i ljudi. Od tog će trenutka Bog gledati na ljude kroz Krista, a ljudi će se obraćati Bogu po novom Posredniku, koji je istovremeno Bog i Čovjek. U tom se već ostvaruju apostolove riječi: „Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, oživi [nas] zajedno s Kristom.“ (Ef 2, 4 – 5)
4. Prikazanje Isusovo u hramu
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. (…) Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.“ (Lk 2, 22. 34)
Razmatranje
Na uspomenu spašavanja židovskih prvorođenaca u Egiptu Mojsije je naredio da se svaki muški prvorođenac prikaže Gospodinu. Krista taj zakon nije obvezivao, jer je on po samoj prirodi bio predan Bogu kao nitko drugi. Ipak, Isus se podvrgava zakonima da bi nas milosrdno naučio poniznosti i poslušnosti.
Nadahnuti Šimun prorokuje veličinu, savršenstvo i zadaću Mesije prema izraelskom narodu, ali i prema cijelom čovječanstvu. Kakvo je to divno i časno proročanstvo, u kojem je sažet cijeli nauk o Kristu! U njemu se objavljuje veliko Božje milosrđe prema cijelom čovječanstvu. Do tog trenutka nijedan prorok nije tako snažno i odjednom toliko prorekao da Isus treba izbaviti svijet po trpljenju i okrutnoj smrti, koja će poput bolna mača probosti Majčino Srce.
5. Našašće Isusovo u Hramu
… a majka mu njegova reče: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.“ A on im reče: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ (Lk 2, 48 – 49)
Razmatranje
U Isusovu se odgovoru krije ključ za razumijevanje njegova postupka. Koliko god priznaje svoju Majku i zakonskog oca Josipa, ipak ukazuje na svojega istinskog Oca na nebu, čija je volja tražila da se objavi ljudima i ispuni svoje poslanje. On je naime došao da bi svjedočio Božje milosrđe za otkupljenje čovječanstva, čemu će tek polako pristupiti. A nama ujedno ostavlja i primjer milosrđa kako se trebamo odnositi prema svojem pozivu i kako se prema tom pozivu trebaju odnositi naši roditelji.
Otajstvo svjetla
1. Isusovo krštenje na Jordanu
Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3, 16 – 17)
Razmatranje
Gospodin Isus došao je Ivanu stojeći u mnoštvu onih koji su slušali njegove propovijedi i željeli primiti krštenje. Ivan je prepoznao Mesiju i nije ga htio krstiti. Tijekom Isusova krštenja objavilo se beskrajno Božje milosrđe prema cijelom čovječanstvu. Ivan i drugi proroci ispravljali su ljudske puteve na zemlji, ali samo je Spasitelj otvorio put prema nebu i ondje nam pripravio mjesto. Iz svojeg milosrđa prema nama ustanovljuje krštenje, po kojem se iznutra nanovo rađamo, postajemo djeca Boga koji nam govori kao što je govorio Isusu za vrijeme njegova krštenja: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“
2. Prvo čudo u Kani Galilejskoj
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 11)
Razmatranje
Kad su na Isusovu naredbu sluge vodom napunile šest posuda, a potom i tu vodu odnijeli ravnatelju stola, on je, okusivši, potvrdio da je to vino odlična okusa. To čudo objavljuje milosrdan karakter našeg Spasitelja. On rado prihvaća molbu bijednih ljudi i sudjeluje u svadbenoj svečanosti. Donosi gostima na vjenčanju šest posuda punih odlična vina. Obilje odlična vina predznak je preobilnih milosrdnih milosti koje će se od tog trenutka prelijevati na Crkvu do kraja svijeta, ponajprije po svetim sakramentima, među kojima je i sakrament ženidbe.
Poticaj za to čudo bilo je beskrajno Božje milosrđe nad neugodnom situacijom u kojoj se našao zaručnik, kojemu je na svadbi zamalo ponestalo vina, ali i milosrđe prema svojim učenicima, koje je Isus želio utvrditi u vjeri u svoje božansko poslanje.
3. Navještaj Kraljevstva Božjeg
… otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 14 – 15)
Razmatranje
U Galileji je Spasitelj započeo svoje javno djelovanje. Milost se objavljivala u svakoj Isusovoj crti lica, a ljubav i milosrđe odzvanjali su u svakoj njegovoj riječi. Spasitelj je dao potrebne i nužne istine u lijepome i pristupačnom obliku. Uznoseći duh, govorio je s autoritetom istinskog vladara, s velikim uvjerenjem, a prije svega iz obilja milosti Božjeg milosrđa.
Sadržaj Spasiteljevih pouka prije svega je poticaj na pokoru i promjenu grešnog života. Pokora je bila, jest i uvijek će biti početak svakog dobra. Nije moguće ući u kraljevstvo Božje bez prethodna obraćenja od grijeha, što znači da je jedini put do Božjeg milosrđa – put pokore.
4. Preobraženje na brdu Taboru
… svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ (Mt 17, 5)
Razmatranje
Preobraženje Isusovo dogodilo se na gori Taboru. U tom se otajstvu objavila čudesna mudrost i beskrajno Božje milosrđe, koje je učenicima dopustilo gledati božanstvo Isusa Krista i obilno crpiti utjehu iz tog prizora. Kao i kod krštenja na Jordanu, tako i prigodom preobraženja Bog Otac svojom je velikom moći i savršenstvom, a onda i velikim milosrđem prema nama posvjedočio za svojeg Sina. Time je Spasitelj otkrio otajstvo veze božanstva s čovještvom u svojoj božanskoj osobi. Pokazao je koliko je visoko njegova ljudska duša uzvišena k Bogu i koliko se visoko može naša duša uzvisiti k njemu tijekom gorljive molitve.
5. Ustanovljenje Euharistije
„Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“ (Iv 6, 32 – 33)
Razmatranje
Euharistija je za Isusove vjernike djelo njegove ljubavi – kruna svih njegovih djela. Ona je poput velika sunčevog sustava u kojem ljubav pokreće sve i svojim zrakama dostiže kraj vjekova. Gospodin Isus ustanovio je taj sakrament iz ljubavi prema Bogu i iz milosrđa prema ljudima. U tom se sakramentu objavljuje ljubav prema Bogu, jer po euharistiji možemo bolje upoznati mudrost, moć, dobrotu i milosrđe Boga, koji nam ne daje samo svoju milost, već i samog sebe, da bi na taj način zauvijek ostao s nama. Euharistija je dakle potvrda, sadržaj i proširenje svega što je Božje milosrđe stvorilo za ljude.
Žalosno otajstvo
1. Molitva u Maslinskom vrtu
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22, 41 – 42)
Razmatranje
Unutarnja je muka Gospodina Isusa u Getsemanskom vrtu bila toliko strašna da bi – kako pišu crkveni oci – umro samo od nje da Otac Nebeski nije osnažio svojega preljubljenog Sina da bi mogao pretrpjeti još strašnije tjelesne muke koje su ga tek čekale. Gospodin Isus potpuno se predaje Očevoj volji: „… ne moja volja, nego tvoja neka bude.“
Isusova molitva u Getsemanskom vrtu uči nas da smijemo moliti Boga da ukloni trpljenja i nevolje koje nam prijete u sadašnjem životu, ali pod uvjetom da se naša volja potpuno podloži Božjoj volji. Božja je volja upravo milosrđe, jer Bog prije svega želi izvesti čovjeka iz duhovne bijede i dati mu sve ono što mu nedostaje. Predanje Božjoj volji jedan je od najčišćih i najuzvišenijih oblika ljubavi prema Bogu, a savršen primjer takva odnosa s Ocem Nebeskim ostavio nam je Isus upravo u svojoj molitvi u Getsemanskom vrtu.
2. Isusovo bičevanje
Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. (Iv 19, 1)
Razmatranje
Strašno trpljenje koje je proživio tijekom bičevanja Gospodin Isus podnosio je s nebeskom strpljivošću i predanjem volji Oca Nebeskoga, prikazujući tu patnju u duhu zadovoljštine beskonačnu Božjem veličanstvu. Premilosrdni Spasitelj tijekom bičevanja mislio je i na nas. Želio je da se jasno uvjerimo u beskrajno Božje milosrđe, koje je dopustilo da Sin Božji u ljudskom tijelu trpi za nas. Napokon, Gospodin Isus po tom nam je bičevanju želio dati primjer i izmoliti milost hrabra podnošenja svih kušnja i trenutačnih nevolja te probuditi u našim srcima čvrsto ufanje u Božje milosrđe.
Kako da se ne nadamo otpuštenju grijeha dok promatramo beskrajnu veličinu zadovoljštine? Tko još može sumnjati u svoje spasenje kad se spomene beskrajna milosrđa izbičevanog Spasitelja?
3. Krunjenje trnovom krunom
A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: „Zdravo kralju židovski!“ I pljuskali su ga.“ (Iv 19, 2 – 3)
Razmatranje
U krunjenju trnjem treba promatrati otajstvo ismijavanja kraljevstva Kristova od svijeta i vladajućih naroda. Ali Kristova trnova kruna postaje vijenac njegove slave i savršenstva; bijedna trstika postaje simbol pobjedonosna trijumfa. Dok će s vremenom sva kraljevstva i zemaljska prijestolja pasti i nestati, Kristova će zaručnica, sveta Crkva, obuhvatiti cijeli svijet.
U muci krunjenja trnjem Gospodin Isus žrtvuje se za naše grijehe oholosti. On je žrtva za naša traženja časti i moći, za nepravedno narušavanje i umanjivanje tuđeg dostojanstva i vrijednosti. Spasitelj nas je htio poučiti kakvu bol uzrokuje nepravedna poruga i kako se moramo ponašati kad ju doživimo. Ismijavanje i poruge trnje su koje često opipljivo doživljavamo. Trnova kruna našeg Gospodina Isusa predstavlja prokletstvo grijeha cijelog svijeta koje je nosio na sebi.
4. Isusov Križni put
… pa ga odvedoše da ga razapnu. (Mt 27, 31)
Razmatranje
Tim nam riječima evanđelist predstavlja najstrašniju scenu na svijetu. Bos, s trnovom krunom na glavi, s križem na ramenima Gospodin Isus korača svojim posljednjim putem, koji nazivamo križni put. Natopio ga je svojom krvlju i suzama i obilježio ga krvavim tragovima, padajući pod teretom križa.
Zašto Gospodin podnosi toliku bol u svojoj muci? Jer čezne, svim žarom svojeg srca, zapaliti našu ljubav, jer želi u vlastitoj krvi zaručiti naše duše i potaknuti ih da se nježno priviju uz njega, potpuno mu predajući cijelo svoje biće i cijeli naš život. Jaganjče Božji, koji iz svojeg milosrđa odnosiš grijehe svijeta po teretu svojeg križa, skini s mene teško breme mojih grijeha i zapali u meni oganj svoje ljubavi. Učini da se taj oganj nikada ne ugasi.
5. Isusovo razapinjanje
I povika Isus iza glasa: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ To rekavši, izdahnu. (Lk 23, 46)
Razmatranje
To su posljednje Isusove riječi prije smrti. Nakon što ih je izrekao, predao je svoju dušu u ruke svojeg Oca, od kojega je sve primio.
U sramotnoj smrti na križu na poseban se način objavljuje beskrajno Božje milosrđe. Da bi uklonio grijeh, da bi nas oslobodio od vječne propasti, Spasitelj izabire smrt na križu. Krvava, pomirbena smrt Spasiteljeva najmoćniji je govor Božjeg milosrđa nama ljudima. Toliko je nevjerojatan da se svi koji ga duboko razmatraju zapale gorućom zahvalnošću prema milosrđu koje nam se objavilo u beskrajnoj ljubavi i ufanju. „Krv njegova na nas“ (Mt 27, 25) –tako bismo trebali zazivati, da bi nas ta krv preplavila bujicom Božjeg milosrđa i bila nam na otkupljenje i vječno spasenje.
Slavna otajstva
1. Uskrsnuće
Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! (Lk 24, 5 – 6)
Razmatranje
Uskrsnuće Gospodina Isusa kruna je života i djelovanja Spasitelja Svijeta, ispunjenje djela otkupljenja i posljednja objava beskonačna Božjeg milosrđa. Proslavljen život bio je cilj Bogočovjeka, a njegova je muka bila samo prijelazna točka i priprema za taj život. Na njega poziva i određuje sve svoje učenike – ne zbog njihovih zasluga, već jedino zbog svojega beskonačnog milosrđa. Njegova je pobjeda i naša pobjeda. Njegova je proslava i naša proslava, jer je njegovo uskrsnuće i naše uskrsnuće.
2. Uzašašće
I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. (Lk 24, 51)
Razmatranje
Uzašašće je nužna posljedica uskrsnuća, odnosno najveće i posljednje uzdignuće Gospodina Isusa u nebu – ono je kruna njegove proslave. Krist uzlazi u nebo da bi posredovao za ljude kod Oca, da bi nam dao nadu dolaska slave i probudio ljubav za nebesku stvarnost. Tako je uzašašće Gospodinovo i naše uzvišenje i početak nebeskog života. Mi smo naime udovi Kristova otajstvenog tijela – Crkve, a ako je Glava u nebu, postoji nada i za udove.
3. Silazak Duha Svetoga
A kada dođe Branitelj kojega ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. (Iv 15, 26)
Razmatranje
Duh Sveti dolazi slaviti Gospodina Isusa i objaviti njegovo kraljevstvo. On će dalje provoditi djelo Kristovo, izvršavati ga i jasnije objavljivati da je to djelo Božje milosrđe koje se razlijeva na cijeli svijet. Svi darovi, snaga i moć, sav bitak i život Crkve održava se po djelovanju Duha Svetoga.
Duh Sveti došao je sa svom dobrotom i milosrđem. To je doista Bog ljubavi i milosrđa, Bog dobrote, suosjećanja i mira. Dokle god na zemlji bude Crkve, dotle će Duh Sveti biti na zemlji i dijeliti ljudima blagoslov, istinu, milost i milosrđe.
4. Uznesenje Marijino
… odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! (Lk 1, 48 – 49)
Nikada nije bilo, nema i neće biti milosti koje Bog ne bi udijelio po Marijinu posredništvu. Ona je snažila apostole za vrijeme njihova progona. Ona je bila nadahnuće evanđelistima, hrabrost mučenicima, čistoća djevicama, ustrajnost ispovjedaocima, svjetlost naučiteljima Crkve, jer po njezinu je Bezgrešnom Srcu Duh Sveti izlijevao svoju milosrdnu milost na sve ljude. Otkad je uznesena na nebo, Marija se ne prestaje brinuti za svijet i nastavlja moliti Božje milosrđe za svu svoju djecu.
5. Krunjenje Marijino
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12, 1)
Naslov Majka Božja označava stvorenje uzvišeno do najvišeg stupnja, odnosno da Marija nije samo uzvišena nad svime što postoji, već je kao kraljica i gospodarica neba i zemlje uzvišena nad svime što je Bog učinio. Kakvo bi god savršenstvo Bog udijelio kojemu stvorenju, djelu ruku svojih, uvijek bi između tog stvorenja i Majke Božje bila neizmjerna razlika, kao između sluge i gospodara, između podanika i kraljice. To je dostojanstvo i veličina pred kojom cijelo nebo postaje prožeto štovanjem i obožavanjem.
Razmatranje otajstava Gospine krunice sa sestrom Benignom, suutemeljiteljicom Družbe Sestara Milosrdnog Isusa
Radosno otajstvo
1. Navještenje
Misao na Božju prisutnost, ne samo u molitvi, nego i za vršenja svakodnevnih obveza i noću kadgod se probudim – neka bude upravljena Ljubljenomu. Pomozi mi u tome, o premila Majko, daj mi nositi Isusa u srcu kao što si Ga Ti nosila u Svom Prečistom krilu nakon navještenja. Daj mi slušati otkucaje Njegova Srca, Njegov slatki glas koji mi govori o predanju i ljubavi.
2. Pohođenje
Gospodin Bog poziva nas ići Marijinim tragom jer „usta i pohiti u Gorje“. Treba krenuti u „Goru“, postaviti sebi velike ciljeve, težiti idealu. Treba tražiti Krista koji je najsavršeniji ideal i nalazi se u višim sferama. Tražiti Boga i vjerodostojnog čovjeka. Cilj redovničkog života je težiti višim sferama.
3. Rođenje Isusovo
Razmatrajući otajstvo rođenja i gledajući Isusove jasle trebamo shvatiti da su one bile neugodne, tvrde, hladne. I redovnički život treba biti pun mrtvenja, pokore, odricanja, samoprijegora i umiranja sebi… Štoviše, trebamo sve to uzljubiti da bismo olakšali našem Božanskom Zaručniku koji nas je ljubio zaboravljajući Sebe…
4. Prikazanje Isusovo u Hramu
Marija ulazi u Hram prikazati Nebeskom Ocu Ono što joj je najdragocjenije na svijetu. O Bezgrješna Majko, Prečista Djevice, Tvojem prečistom i prelijepom Licu uznosimo svoja srca i duše! Pomozi nam da u svjetlu Božje spoznaje vidimo stanje svojih duša i da iz svoje bijede uzdignemo oči prema onomu što je lijepo, što je čisto, prema vječnim stvarima…
5. Našašće Isusovo u Hramu
U dubini svog srca želim pronaći Onoga koga ljubi duša moja. Želim Mu se radovati i potpuno Mu se predati, ljubiti Ga u jednostavnosti srca i služiti Mu vjerno. Bog sam me poziva na takav način života. Koliko se god puta izgubila, toliko me puta poziva neizmjernom ljubavlju da Mu se ne mogu oduprijeti… Tada me često u samo jednom trenu obuzme tako luda čežnja za Bogom da nigdje ne mogu pronaći mira. Sve nestaje i blijedi u usporedbi s tom blaženom misli da me Bog zove i da želi čitavo moje srce.
Otajstvo svjetla
1. Isusovo krštenje na Jordanu
„Za nas je ustanovio sveto krštenje, da nas očisti od krivice…“ Daješ mi, Isuse, iskreno kajanje, u suzama želim očistiti dušu od onoga što Ti se u mome srcu ne sviđa. Htjela bih pobjeći u osamljenu pustinju i izvršiti pokoru za sve grijehe svog života. Ali Ti, Gospodine, želiš da ostanem među ljudima, da s njima živim i djelima ljubavi molim Tvoje oproštenje za sve grijehe. Isuse, budi volja Tvoja!
2. Prvo čudo u Kani Galilejskoj
Žarko sam se molila Nebeskoj Majci da me uzme pod Svoju majčinsku zaštitu i vodi k Isusu. Uzdam se u Isusa, On sve može učiniti, On jedini može promijeniti moje grješno srce, On me može izbaviti iz ponora bijede i ništavnosti. A Marija, slatka moja Zagovornica, vodit će me Isusu i učiti kako istinski ljubiti bližnjega. Ona je, uz Isusa, moja ljubav, Ona, utočište grješnika i najbolja Majka!
3. Navještaj Kraljevstva Božjeg
Isus nas je izabrao da svijetu naviještamo Njegovo beskrajno Milosrđe, častimo to Njegovo Božansko svojstvo iznad svega. Želim biti ponizna jer znam da se samo na taj način mogu svidjeti Tvomu Srcu. Želim uistinu biti maleni kamičak do Tvojih nogu, kapljica vode u beskraju i oceanu Tvoje ljubavi. Ti si taj, Božanski Spasitelju, koji u moje srce usađuješ želje, to Tvoja milost kuca na vrata moje duše.
4. Preobraženje na brdu Taboru
U najdubljoj poniznosti i ljubavi upirem pogled u Tvoje prečiste zjenice, o Isuse, i znam da će moje oči poprimiti sjaj Tvoga sjajnog lika. Zaslijepi moje oči sjajem Svoje ljubavi, Ljubljeni moj, kako bih svijet gledala samo onako kako Ti gledaš Svojim prečistim očima.
5. Ustanovljenje Euharistije
Uranjam u prisutnost Euharistijskog Isusa. On je tako blizu… tu je sav za mene. Ponavljam mu da Ga volim, molim Ga da zapali moje bijedno srce sve to većom ljubavlju, jer ne mogu ljubiti Isusa polovično. On želi čitavo moje srce, znam to, i ne želim postavljati granice svojoj ljubavi. Htjela bih se sva promijeniti u Ljubav, molim Isusa za ludost i mučeništvo Ljubavi! Istovremeno dok promišljam o tome kako su Ga ljubili sveti, osjećam svu svoju bijedu i ništavnost i u suzama Ga molim za pomoć i milosrđe…
Žalosno otajstvo
1. Molitva u Maslinskom vrtu
Mučeništvo u redovničkom životu najčešće počinje nakon redovničkih zavjeta. Gospodin Isus je u Maslinskom vrtu vidio Muku koju je trebao podnijeti, a redovnice trpljenja sustižu postupno jer slaba ljudska narav ne bi mogla izdržati kad bi znala kakve je protivštine čekaju. Maslinski vrt nas uči spremno prihvatiti žrtvu – to je čin poslušnosti. Isusov primjer uči nas vršiti Božju volju.
2. Isusovo bičevanje
Svaki djelić Isusove Muke ispunjen je poslušnošću. Isus je trpio u šutnji jer je smatrao da oni što Ga muče imaju na to pravo. Dopustio je da Mu skinu haljine, da Ga svežu na stup srama. To što dopušta da Ga nepravedno kažnjavaju, i to je čin poslušnosti. Nastojmo se prilagoditi drugima, obvezujmo se na to svaki dan – to je sjajna škola poslušnosti. Trudimo se slušati sve, kako bismo uspješno vršili Božju volju. Trebamo se bojati tvrdoglave ustrajnosti u vlastitom mišljenju.
3. Krunjenje trnovom krunom
Isus se dao poniziti za grijeh oholosti koji je suprotnost poslušnosti kad je dopustio da Ga okrune trnovom krunom. Dopušta da Ga zaogrnu grimiznim plaštem i da Ga vrijeđaju na razne načine. Bude li i nas htio netko obući u grimizni plašt, pljuvati nam u lice, udarati nas trstikom i ismijavati nas – dopustimo mu to nasljedujući Spasitelja. Poslušnost je poniznost na djelu.
4. Isusov Križni put
I uzeo je križ na Svoja ramena. Uzeo ga je jer je tako htio. Pošao je u smjeru koji mu je bio određen. Čitav taj Spasiteljev put oslikava nam kako vršiti svoje staleške dužnosti. Svaka je obveza teret i križ i zato treba biti ustrajan da bismo je dobro izvršili. Trudimo se osloboditi se svoga „ja“ u nevažnim stvarima – velika je to vrijednost. Danas se već učimo poslušnosti od Spasitelja koji sam širi Svoje ruke da ih pribiju na križ. Čitav Isusov život je čin poslušnosti – vršenja Božje volje: „Svršeno je!“
5. Isusovo razapinjanje
Predajem Ti, o moj Raspeti Isuse, dušu, srce, tijelo, um, volju i svoj razum, sve je to Tvoje. Učini od mene što želiš i što Ti se sviđa! U Tvome Križu želim naći smisao života, s njim počinjati i na Njemu svršiti, svršiti svaki dan. Sve neka u meni bude posvećeno tim znakom spasenja, on neka bude moja jedina potpora, snaga i moć. Sve što je u meni neka bude za Tebe, o Bože, Raspeta Ljubavi, i ništa bez Tebe. Ne užasava me više moja slabost i nemoć, jer samo žrtva Raspetoga Boga može promijeniti moje srce, oblikovati ga i dati mu neku vrijednost. Samo jedna kapljica Tvoje Predragocjene Krvi može me očistiti od grijeha i krivica.
Slavna otajstvo
1. Uskrsnuće
Osjećam potrebu za potpunim preporođenjem u Kristu, potrebu započeti nov, sabraniji i gorljiviji život. Možda je to milost koja izvire iz Isusova Uskrsnuća? Ne znam. Znam samo jedno: kao da je u mom nutarnjem životu počelo novo proljeće, a srce mi se ispunilo novom snagom i novim žarom. Silno se pouzdajem u Isusa i ne gubim više pouzdanje nakon svakodnevnih padova, nego se uvijek iznova sve snažnije privijam uz Njegove svete noge i molim Ga za oproštenje.
2. Uzašašće
Na dan Tvoga Uzašašća i ja mislima želim uzaći na Nebo, a nebo na zemlji za mene je Tvoje milosrdno Srce. Ništa me više ne može zadržati. Moja me bijeda tjera da se bezgranično uzdam, da se bacam do Tvojih nogu u činu stalnog predanja. U Tebi je sva moja nada. Ti nikada ne uskraćuješ pomoć duši koja želi biti bolja. A ta želja neprestano plamti u mom srcu. Čeznem za Tobom, o Bože, za potpunijim životom u Tvojoj ljubavi, za nesebičnim predanjem.
3. Silazak Duha Svetoga
Duh Sveti želi me privući k Sebi na poseban način, želi djelovati u meni po Svojoj volji. Potpuno sam svjesna da sam toliko puta bila neposlušna nadahnuću Duha Svetoga, da sam iznevjerila Njegove milosti i svojim nepouzdanjem ograničila napredak vlastite duše. U srcu sam osjetila duboku bol, ali je odmah na dušu potekla umirujuća spoznaja da Duh Sveti sve prašta, da želi djelovati u meni, učiti me i voditi.
4. Uznesenje Marijino
O, kako je neizmjerna slava koja okružuje Bezgrješnu Majku. To Njezino uznesenje na Nebo nagrada je za vjernost i suradnju s Božjom milošću. Kakva škola za redovničku dušu! Biti redovnica, imati milost zvanja, to je besplatno primljen dar od Boga. O mojoj vječnoj sreći odlučuje vjernost u Božjoj službi, suradnja s Božjom milošću, gorljivost u vršenju Božje volje. A riječi iz Evanđelja: „Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti“ – to je pohvala sabranoj duši, uronjenoj u Boga, duši koja razmatra Njegove osobine, zagledanoj u Njegov Božanski lik.
5. Krunjenje Marijino
Koliko radosti, koliko sreće u mom srcu na pomisao o tim ljubavnim uzdasima koje se iz tolikih srdaca uzdižu Bezgrješnoj Kraljici! A Ona – najljepša i najslađa Majka osmjehuje se u Svojoj slavi Svojoj dječici, gleda nas puna ljubavi s nebeskih visina.