Uloga Marije na putu nasljedovanja Milosrdnog Isusa u odnosima s bližnjima
Kada želimo upoznati dijete, njegove karakterne osobine i ponašanje, gledamo ga kroz prizmu njegove obitelji, posebice roditelja. Na putu upoznavanja Milosrdnog Isusa, kako bismo ga mogli sve bolje nasljedovati, gledajmo u Njegovu Majku. Marijin život bio je odraz Isusova života. Ona je najbolje ispunila Božju volju. „Ona je veća ne samo od svega što Bog može učiniti“, zapisao je bl. Mihael Sopoćko. “Jer da je stvorio neko biće više od Serafina i Kerubina, uvijek bi postojala razlika između tih stvorenja i Majke Božje, kao što postoji između sluge i gospodara, između podanika i Kraljice.”
Marija nam nije samo uzor na putu nasljedovanja Milosrdnog Isusa u našim odnosima s bližnjima, nego je i pomoć koju nam Isus daje. S križa ju je Milosrdni Spasitelj proglasio našom Majkom. Međutim, prema vlč. Sopoćku, Marija je već kod Navještenja prihvatila ovaj naslov Majke milosrđa jer je pristajući postati Majkom Spasitelja bila svjesna svoga poslanja. “Majka milosrđa začela nas je u trenutku Navještenja. Nosila nas je u svojoj utrobi kad je prikazala Isusa u hramu i kad je o tome daru razmišljala u svom Bezgrješnom Srcu za vrijeme boravka u Egiptu i Nazaretu, kao i za vrijeme Isusova javnog učenja. Naposljetku nas je u bolima rodila na gori Kalvariji podno križa, na kojem joj je rekao umirući Spasitelj, pokazujući na Ivana: Ženo, evo ti sina i Ivanu: Sine, evo ti majke. (usp. Iv 19, 26-27). Majka milosrđa stalno je prisutna u našim životima. Gradi u nama ljubav prema Isusu. To je temelj našeg prijateljstva s Isusom. To je nadahnuće za dobro. Marija prati svaki naš korak, bdije nad svakim našim osjećajem, budi strah da nas zaustavi kad smo na putu u ponor. Ne napušta nas ni onda kada se oglušimo o Njezina nadahnuća. Zatim nam moli milost obraćenja, uskrsnuća iz grijeha, kako bismo mogli nastaviti putem njezina Sina. Bl. Sopoćko tvrdi da nas je “otela, možda i više puta, iz ruku Božje pravde, o kojoj ćemo saznati tek u sljedećem životu, a vječnost će reći ne bi li osuda odbačenosti bila izrečena nad nama, da ruka naše Majke nije počivala na Isusovoj ruci, a njezine usne nisu uputile molbu da ukloni kaznu te potvrdi svoju titulu – Kralj milosrđa”.
Marija u svakom trenutku bdije nad nama, kao dijete koje se igra na rubu provalije, da ne padnemo u još veću bijedu. Ona nas nastavlja odgajati do pune ljudskosti. Ujedno nas neprestano zagovara kod svoga Sina. To se događa u ozračju otajstva Isusove poslušnosti svojoj Majci. Isus je bio poslušan Mariji kad se kao dvanaestogodišnji dječak, nakon što se izgubio u hramu, s roditeljima vratio iz Jeruzalema u Nazaret. Poslušao je i svoju Majku na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je na njezinu želju vodu pretvorio u vino. Ovo su primjeri iz Evanđelja. Međutim, Njegovo djelo nije završilo pisanjem Radosne vijesti. Bog djeluje i SADA. Brojni zavjetni darovi koji vise u marijanskim svetištima diljem svijeta, takoreći, nastavak su tihe povijesti otajstva Božje poslušnosti svojoj Majci. “Nedvojbeno, sve ovisi o Premilosrdnom Spasitelju”, piše bl. Sopoćko, “ali bez pristanka i zahtjeva Marijina nikakva milost neće uteći u naša srca. Kao što je Isus rođen u Betlehemu s njezinim privolom, tako se samo uz njezin pristanak On rađa u našim srcima. Budući da je Bog Utjelovljenje učinio ovisnim o pristanku ponizne Djevice, htio je i primjenu učinaka Otkupljenje pojedinačnih duša ovisi o njezinoj volji.” Stoga, ako želimo nasljedovati Isusa u našem svakodnevnom životu, posebno u našim odnosima s drugima, moramo se zapitati o mjestu Marije u našem životu, u našim molitvama. Blaženik je vjerovao da “što više duša prianja uz svoju Majku milosrđa, to će hrana božanske ljubavi obilnije teći iz Bezgrešnog Srca Majčina u srce djeteta. Stoga svatko tko želi pronaći
put do svetosti, treba ljubiti svoju Nebesku Majku i častiti je kultom prema Svevišnjemu Bogu, neka joj se usrdno moli i nasljeduje njezine kreposti, a nadasve koju je otkrila pod križem, kad ju je Sin proglasio Majkom milosrđa.” Bl. Sopoćko vrlo slikovito opisuje ulogu Majke od Milosti na našem putu duhovnog rasta. Mariju uspoređuje sa stablom koje podupire bršljan koji se penje prema suncu, ali koje nema vlastitog oslonca. Povjerenje u Majku milosrđa rezultirat će brzim napredovanjem u savršenstvu.
U Evanđelju nas Gospodin Isus uči da tko god vrši volju Božju, taj mu je brat, sestra i majka (usp. Mk 3,35). Tim riječima nije omalovažio svoju Majku, jer je Ona na najbolji mogući način ispunila Božju volju. Stoga, nasljedujući Mariju, uvijek dolazimo do njezina Sina. „Nema te kreposti koju ne spoznajemo u najvišem stupnju“, zapisao je bl. Sopoćko, „ali nadasve smo zadivljeni njezinom dubokom poniznošću, njezinom neusporedivom čistoćom, njezinom junačkom hrabrošću, njezinim bezgraničnim povjerenjem, vjerom i ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, žrtvom i predanošću, te samozatajnošću i umrtvljenjem“. Među Marijinim vrlinama Sopoćko je naveo one koje upućuju na njezin naslov Majke milosrđa. To su: pokoravanje Božjoj volji i potpuna posvećenost dobru čovječanstva. Marija je posjedovala ove vrline do herojskog stupnja. Posebno ih je otkrila u tragičnom trenutku kada je stajala pod križem umirućeg Isusa. Da bi dublje doživio krepost pristanka na Božju volju, koju je Marija posjedovala, blaženik upućuje na sliku Gospe milosrđa u Vilniusu. Ova slika prikazuje Mariju kako stoji na Golgoti u trenutku kada njezin raspeti Sin pokazuje na Ivana nazivajući ga sinom Marijinim. Pogledajmo tu sliku očima bl. Sopoćka: “Na Marijinu licu vidimo skrivenu jaku bol, koja, međutim, ne dopire do očaja, jer je sputana svojom podložnošću volji Božjoj. Zato su joj ruke prekrižene na prsima, oči uprte prema zemlji, a ispod spuštenih vjeđa nazire se tračak radosti majke koja u bolovima rađa svoje dijete. U ovom trenutku Marija rađa cijelo čovječanstvo za nebo usred neizrecivih boli duše i tijela, ona postaje Majka milosrđa i odmah ulazi u svoje dostojanstvo, izmolivši Dismi (Dobrom razbojniku) milost pokajanja i obećanje raja.” Prihvaćanje Božje volje jamstvo je unutarnjeg mira, kakav je imala Marija na križu. Bl. Sopoćko je smatrao da je to najjednostavniji i najkraći put do savršenstva, kojim trebamo ići stopama naše Majke milosrđa. „Ona želi proširiti naše duhovne sposobnosti, želi da snažno osjetimo svoju slabost u molitvi i radu, svoju nedostatnost u duhovnom napretku i da sve svoje pouzdanje stavimo u Božje milosrđe.“
Mjesec svibanj prilika je za razmišljanje o našoj kvaliteti marijanske pobožnosti. Odražava li se vjernost svakodnevnim svibanjskim pobožnostima u životu i odnosima s drugima? Pojavljuje li se među našim nakanama molba za milost da vjerno ispunjavamo volju Božju? Vrijedno je poslužiti se sljedećim savjetom bl. Mihaela: „Vježbajmo djela milosrđa prema svim ljudima i bacimo se u zagrljaj milosrdnoga Boga – u iste ruke koje nas naizgled gnječe poput Marije pod križem, a u stvarnosti nas privlače i potiču na pouzdanje u Njegovo milosrđe. A ako nam ponestane snage, privijmo uz našu Majku od milosrđa, sklonimo se pod njezin majčinski plašt s bezgraničnim. sinovskom privrženošću i s velikim povjerenjem, sjećajući se da se stoljećima nije čulo da je itko tko je otišao k njoj bio napušten od nje, i ponavljajući: Majko milosrđa, tvojoj se zaštiti utječemo!”
Izvor: Czas Miłosierdzia, br. 5(169)/2004. s. Dominika Steć, ZSJM