Razmataranja iz Duhovnog Dnevnika sestre Benigne, suutemeljiteljice Družbe Sestara Milosrdnog Isusa.
Uvod
Kad se s Isusom trpi, gorčina trpljenja pretvara se u slast, a duša još snažnije prianja uz svoga Boga i Gospodina. Neprestano osjećam da svako trpljenje ima blagotvoran utjecaj na moj nutarnji život: čisti me od sebeljublja i sve više udaljuje od stvorenja i od ove zemlje. Gospodine, budi blagoslovljen za svaki križ, za svako trpljenje!
Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati,
Sin joj na križ uzdignut.
1. postaja -ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Po Svojoj smrti dao mi je nadnaravni život. Obdario me Svojom neprocjenjivom milošću… Svakim pristankom na grijeh zatvaram svoje srce Isusovoj milosti. Svaki moj dragovoljni grijeh postaje preprjekom djelovanju Božje milosti u meni. Postajem gluha za Isusove riječi kao i oni krvnici koji su bili gluhi za glas svoje savjesti te osudili Isusa na smrt. O, kako je potrebna velika osjetljivost koja će nas očuvati da ne potratimo Božje milosti! S Božjom milošću surađivat ću po nutarnjoj šutnji kojoj me Gospodin Isus uči u ovom otajstvu. „A Isus je šutio”…
O Isuse, daj da budem pozorna na Tvoje pohode mojoj duši. Želim biti vjerna i spremna na svaki Tvoj poziv! Znam da ja ništa ne mogu bez Tvoje pomoći, a da Ti sve možeš. U Tvoje Presveto Srce uzdam se sve to više.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut!
2. postaja – ISUS UZIMA NA SE KRIŽ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Božanski Otkupitelj prilazi mučilu križa. Ponizno i dobrovoljno, iz ljubavi prema ljudima, uzima ga na Svoja ramena. Nebeski Otac nije prisilio Isusa na ovu žrtvu. Isus ju je prihvatio bez riječi, potpuno svjestan što ona znači. I sama sam se našla u životnom trenutku u kojem sam trebala odlučiti hoću li ili ne prihvatiti žrtvu koju je preda me stavio Isus. Nije me prisiljavao, dao mi je slobodu volje. I ja sam je prihvatila dobrovoljno iz ljubavi prema Kristu i besmrtnim dušama. Ta žrtva je redovnički život. Jesam li, poput Isusa, postojana na tom životnom putu, podnosim li žrtvu radosno i s potpunim predanjem.
O Kriste, samo to je ono što želim. Osjećam svu svoju nemoć, ali se uzdam u Tvoju svemoć. Želiš ljudska srca, želiš ljubav. Uzmi moje bijedno srce, uzmi moju slabašnu ljubav. Ništa više Ti ne znam dati, Gospodine! Uzmi sve ove moje sulude želje. One su istovremeno i muka i zadovoljstvo. Te dvije suprotnosti – preobilje želja i osjećaj vlastite nemoći – istinska su muka. Ali Isuse, ako je to Tvoja volja, na sve sam spremna.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
O, koliko ucviljena,
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog.
3. postaja – ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Kako bolan pad za Isusa. I u svojoj duši prolazim takve bolne trenutke uvijek kada padam u grijeh. Svaki grijeh, pa i onaj najmanji, trebao bi biti najveća muka za dušu koja ljubi Krista, za redovničku dušu. Samo ljubav u srcu pomaže ustati nakon svakog pada kao što je ustao Isus kako bi nastavio križni put. Kad srce nakon pada, osim kajanja, osjeća rastuženu i bolnu ljubav, tad Bog dolazi u pomoć.
Svjesna sam, Isuse, da koliko god puta u duši osjetim Tvoje praštanje, toliko puta mi se čini kao da ponovno spoznajem čitav beskraj Tvoga Milosrđa i radujem se kao da si mi prvi put oprostio. Želim uvijek biti zahvalna za milost redovničkog poziva, a izraz moje zahvalnosti bit će, o Isuse, vjernost nadahnućima Tvoje milosti!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Bol bolova sve to ljući,
blaga Mati gledajući
muke slavnog Čeda svog.
4. postaja – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Bolan je susret ovih najsvetijih Bića na zemlji; ipak, koliko li je nutarnje utjehe on donio tim predanim i hrabrim Srcima! Na svome križnom putu, usred trpljenja i kušnji, uvijek susrećem Žalosnu Majku. Ona me uči da je najbolje sredstvo koje pomaže zaboraviti vlastitu bol – misliti na Isusa koji trpi. Zaboraviti sebe i uroniti u ocean Spasiteljeva trpljenja. Premila Majko, daj da uvijek tako činim.
O Majko, želim uvijek razmatrati Muku Tvojeg Sina zajedno s Tobom. Želim da me uzmeš za ruku i naučiš kako uranjati u trpljenje Tvoga Sina Isusa koji je i moja jedina Ljubav.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Koji čovjek ne bi plak’o,
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?
5. postaja – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
I danas Krist, noseći križ grijeha čitavoga svijeta, čeka predane duše koje mu žele pomoći. Želi imati Svoje „Šimune” koji će se s radošću i umirući sebi posvetiti velikom poslanju trpljenja s Kristom u sadašnjim vremenima. Želim biti jedna od tih duša. Osjećam svoju slabost, ali se uzdam u Tvoju svemoć! Isuse, hoćeš li me ubrojiti među izabrane svoje?
Odvedi me, Kriste, sve dublje, na samo dno moje bijede, obasjaj je svjetlom Svoje milosti kako bi moja bijeda bila prijestoljem Tvoga Milosrđa. Dok mi budeš pokazivao moju bijedu, neću nikada više moći od Tebe odvratiti svoj molećivi pogled u potrazi za pomoći. Znam, u takvim trenutcima jedini lijek bolnoj duši je da se s potpunim pouzdanjem zagleda u Tvoje predobre oči, Gospodine moj!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Tko protužit neće s Čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?
6. postaja – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
O, kako je mio Isusu ovaj čin ljubavi i odvažnosti. On otkriva i veliko pouzdanje ove žene koja u naviru ljubavi ne misli otrti Spasiteljeve ruke ili noge već odmah hrli k Presvetom Licu. Isus ljubi tu ludost pouzdanja i ljubavi u odanim dušama. I upravo nedostatak odvažnosti često je nedostatak pouzdanja u neshvatljivu Spasiteljevu ljubav. Odsada se, Kriste, neću držati „podalje od Tebe” izgovarajući se da sam nedostojna približiti se Tebi; jer hoću li uopće ikada biti dostojna te milosti? Bacat ću se u Tvoj naručaj, gledati ravno u Tvoje Presveto Lice. Želim biti blizu Tebe.. .
S potpunim pouzdanjem bacam se u otvorenu Ranu Srca Isusova i divim se Milosrđu Gospodina koji pred Svojim Licem želi podnositi tako bijednu grješnicu. Sve to više uzdam se u Gospodina Isusa…
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Zarad grijeha svoga puka,
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.
7. postaja – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Dan često započinjem čvrstom odlukom da ničim neću vrijeđati Gospodina Isusa i nakon ustajanja ta misao obuzima srce. Stižu teškoće, brige i dnevne obveze i u slabosti duša pada. Nakon prvog pada brže se dižem, ali Bog dopušta da tog istog dana i drugi put padnem. Taj ponovni pad bolniji je od prvoga, ali i tada treba imati snažno pouzdanje i ustati, ići dalje u izvršavanju dnevnih obveza s odlukom još snažnije se pouzdavati u Gospodina Isusa.
Pomozi mi da sve više rastem u toj ljubavi svladavajući u svome srcu sve ono što toj ljubavi stoji na putu. „Samo Bogu!” – to je moje geslo. Neka to bude prepoznatljiva odlika moje ljubavi.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.
8. postaja – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
I usred vlastitih patnji Gospodin Isus ne zaboravlja utješiti uplakane žene. O, kako me nježnoj i slatkoj ljubavi uči Krist! Kada zaboravimo sebe, tada prakticiramo ljubav prema bližnjemu u Kristovu duhu. Zašto je naša ljubav prema bližnjemu tako često lišena osjetljivosti za potrebe drugih? Zato što bližnje gledamo kroz sebeljublje, vlastitu korist i ugodu; teško nam je odreći se vlastitih zadovoljstava, navika i tvrdoglavo ne odstupamo od vlastitog mišljenja. A Isus nas uči nečem drugom: „Ljubite jedni druge!”
O Gospodine, postiđena bacam se do Tvojih nogu jer vidim kako mi manjka osjetljivosti za druge. Privijena na Tvoje Srce želim se učiti krjeposti istinske ljubavi prema bližnjemu. O, budi milostivo moj Učitelj!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.
9. postaja – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Ovo je najbolniji Isusov pad jer Njegovo Božansko Srce najbolnije ranjavaju padovi onih koje je izabrao i uzljubio više od drugih. Njegovo Srce bolno osjeća svaku izdaju milosti svećeničkog i redovničkog poziva. Isus želi vjerovati u Svoje prijatelje, želi računati na njihovu vjernost, ljubav i predanost. Pogledaj, Isuse, u moje srce. Želim da ono bude čisto i vjerno svetoj milosti redovničkog zvanja, da Te to srce nikada ne izda, Tebe, Božanski Zaručniče. Želim da moje srce bude mjesto Tvoga počinka. Čitavim životom slavit ću i hvaliti Tebe i ustrajati u poniznoj zahvalnosti za tako čudesnu milost zvanja. Slavit ću Te i u ime onih koji su pogazili tu čudesnu milost!
Želim uzljubiti taj život, želim ga živjeti po uzoru na Krista, na hvalu i čast Božjeg milosrđa i isprositi svetost svećenicima, a dušama bijednih grješnika milost povratka Bogu. Dopusti mi, o Kriste, zaboraviti sebe i živjeti za Tebe i za svoje bližnje. Želim umrijeti sebi u velikom djelu Tvoga Milosrđa!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Neka ljubav srca moga,
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
10. postaja – ISUSA SVLAČE
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Trebam svući sa sebe isprazno sebeljublje, odreći se svoga mišljenja, omiljenog načina ponašanja, navika tako milih naravi, svega što ispunjava srce i onemogućava rast u ljubavi prema Tebi. U Svojim zahtjevima ideš i dalje: želiš da budem u stanju odreći se prijatelja, odanih srdaca, ljubazne i srcu mile riječi, svake privrženosti od strane stvorenja. Ti Kriste, ne braniš ljubiti Tebi odana srca nadnaravnom milošću, ali kad na poseban način želiš privući dušu k sebi, tada želiš biti Jedini Prijatelj i Jedina Osoba od povjerenja mome srcu…
Usprkos mojoj slabosti, želim ići ustrajno tim putem, želim da iz moje duše iščezne i najmanji otpor prema Tvojoj milosti! Težak je to put koji traži stalne žrtve i samoprijegor, ali kako je slatka nagrada koja nas čeka za taj trud i napor. A na kraju tog puta potpuno sjedinjenje s Tobom koje ću postići po potpunoj ogoljenosti nutrine.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.
11. postaja – Isusa pribijaju na križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Završetak pregorkog križnog puta! Koliko Ti je bola zadalo pribijanje ruku i nogu na tvrdo drvo križa! Tko to može izreći?! O Isuse, uronit ću u taj bezdan boli u želji razumjeti što nam po tom otajstvu želiš reći. Gledam Te, najdraži Spasitelju, kako ležiš razvučen na tvrdom, nemilosrdnom drvu križa! Iz Tvojih rana izlijeva se Predragocjena Krv, na Licu neopisiva bol, ali i neki neobičan mir razlijeva se po tom izmučenom Licu. „Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš ti, Oče… Neka bude volja Tvoja!” I bilo je kako je htio Tvoj Otac Nebeski. Ispunio si, Kriste, Njegovu presvetu volju i otuda taj bezbrižni spokoj jer Tvoja ljubav u tom trenutku nema više što za reći Vječnom Ocu. Sve si izvršio, sve se ispunilo, Svojom si žrtvom iskazao čast Volji Najvišega!
Isuse, Ti znaš da želim ljubiti Tvoju volju, da ona postaje mojom svagdašnjom hranom bez koje ne mogu živjeti život Tvojih odabranih. Po umiranju vlastitoj samovolji postići ću potpuno sjedinjenje s Tvojom milosrdnom voljom i u Nebu nositi novo ime – Kristova Volja. Predajem Ti stoga svoju nepokornu, slabu volju, da je promijeniš, da me u svemu učiniš najponiznijim oruđem vršenja Tvoje volje.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Neka dođu i na mene,
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.
12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Na križu umire Božanski Otkupitelj. Njegova smrt je smrt iz ljubavi. Vrhunac Njegove žrtve je upravo smrt koja svjedoči o neizmjernoj Isusovoj ljubavi. Zagledat ću se u Tvoj izmučeni lik, Božanski Spasitelju, i molit ću da mi daš razumjeti kakvu ljubav od mene tražiš, čemu se nadaš od mog srca? Trebam Te ljubiti čistom, požrtvovnom i potpunom ljubavlju. Sve što stoji na putu sjedinjenju s Tobom, trebam ukloniti, iščupati iz srca. Umirući svome sebeljublju, umirući svome „ja” trebam doseći vrhunac ljubavi. U meni treba umrijeti stari čovjek, svjetovan, a treba se roditi Božja službenica, potpuno predana Božanskom Zaručniku. Ovo je moja najsmjelija želja: ustrajno težiti k Bogu, potpunom ljubavnom sjedinjenju s Njim…
O Bože, Ljubavi moja jedina, kad ću Te uzljubiti bez zadrške? Kada ću misliti samo na Tebe i živjeti jedino Tvojom ljubavlju? O Isuse, usliši glas moje bijedne duše, želim Te iz svega srca, o moj Najdraži!
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dokle dis’o budem ja.
13. postaja – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Došao si na ovaj svijet po Marijinim rukama i po Njezinim rukama odlaziš s njega. Tvoja se Presveta Majka neizmjerno utješila kad je vidjela da više ne trpiš, da se Tvoje muke neće ponoviti. Sve na ovom svijetu prolazi, proći će i moja trpljenja, često tako bolna, a opet tako potrebna za posvećenje moje duše. Treba to upamtiti, u trpljenjima tražiti olakšanje uranjajući u bol Presvete Marije u vrijeme Sinovljeve muke. Zagledati se u Njezino junačko podnošenje boli, predanje u Božju ljubav i herojsku ljubav prema Isusu. A po Njezinim bezgrješnim rukama doći će utjeha, milost hrabrosti i ljubavi u trpljenju.
O Žalosna Majko, nauči me šutjeti u trpljenjima i kušnjama. Neka nijedna nepotrebna riječ ne prekine nutarnji razgovor s Bogom. U takvim trenutcima, držeći se Tvoje majčinske ruke, želim se zagledati u Križ i u sjedinjenju s Raspetim, u Tvome duhu, prinijeti svoju žrtvu kao danak ljubavi i zahvalnosti.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
14. postaja – ISUSA POLAŽU U GROB
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
Jer si po Svojem svetom Križu otkupio svijet!
Već Te nose, ljubljeni moj Otkupitelju, i za koji trenutak, pošto Te polože u grob, nitko Te više neće vidjeti. Tiho i dostojanstveno odvija se čitav taj sveti obred. Koliko to boli zadaje srcima koja se rastaju od Tebe! U boli se ne sjećaju obećanja Uskrsnuća; u tom trenutku Te bespovratno gube. Neće više vidjeti Tvoje Božansko Lice, slušati Tvoj glas… Sve to neizrecivom boli ispunja vjerna i odana srca. I u mom životu ima takvih trenutaka kada moju dušu ispunjaš duhovnom suhoćom, kad mi se srce čini kao grob osjećaja, kad je hladno poput kamena kojim je bio zatvoren Tvoj grob. I upravo tada, u tišini i sabranosti, zagledat ću se u vlastito srce – jer si Ti sigurno u njemu. Isuse, neću osjećati Tvoju slatku prisutnost, ali moram vjerovati da će svanut radosna, sunčanim zrakama okupana zora Uskrsnuća i novo proljeće osjećaja zavladati u srcu. Kad mi se čini da osjećaji zamiru u meni, trebam živjeti samo vjerom.
Nauči me da i ja moram u nekim trenutcima biti nevidljiva drugima, kad Tvoje milosti postaju česte i snažne u svom djelovanju. A takav „grob” za mene treba biti Tvoje Srce, Isuse, da budem skrivena čak i pred onima koji sa mnom žive. Trebam skriti Tvoje djelovanje u duši da u šutnji i divljenju nasićujem dušu Tvojom milošću.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek’ me spasi
Majke tvoje zagovor.
Završna molitva
O, vodi me dalje, Isuse, u toj potpunoj ovisnosti o Tebi, neću pustiti Tvoju ruku koja me dobrostivo drži da se ne bih udaljila od Tebe. Nikada više neću otići od Tebe, Gospodine, jer sam upoznala sav beskraj Tvoje ljubavi. Što bih bez Tebe mogla učiniti?! Svijet za mene ne postoji, stvorenja me ne mogu ispuniti srećom. Samo Ti, Kriste, Jedini, dostaješ duši mojoj. Amen.
Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.