Blaženi Mihael Sopoćko
Mihael Sopoćko, jedan od dvojice ispovjednika s. Faustine Kowalske, rođen je 1. studenoga 1888. u mjestu Juszewszczyzna u današnjoj Bjelorusiji. Godine 1910. ulazi u bogosloviju u Vilniusu, a 1914. prima sakrament svećeničkoga reda te, tijekom 4 godine, djeluje kao župni vikar u mjestu Taboryszki. Od 1919. do 1924. vrši službu vojnoga kapelana u Varšavi i nastavlja specijalistički studij na odjelu teologije Varšavskoga sveučilišta te na Pedagoškom institutu. Godine 1924. vraća se u Vilnius gdje nastavlja službu vojnoga kapelana do 1932. godine. Od 1928. profesor je pastoralne teologije na teološkom odjelu Sveučilišta Stefan Batori, a od 1927. do 1932. vrši službu duhovnika u vilniuskoj bogosloviji. Godine 1947. odlazi u Białystok i predaje na tamošnjoj bogosloviji sve do 1962. godine. Zadivljuje raznovrsnost njegova svećeničkog djelovanja: djelatan je u župnom pastoralu, kao kateheta, bavio se organizacijom školstva i pedagogijom, predavao je na sveučilištu i u bogosloviji, bio je duhovnik kao i ispovjednik svećenika i redovnica, vojni kapelan i graditelj crkava.
Umro je u Białystoku 15. veljače 1975. godine. Proces za proglašenje blaženim započinje 1987. godine. Prikupljena dokumentacija predana je 1993. Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Godine 2004., Sveti Otac Ivan Pavao II. izdaje dekret o herojskim krepostima sluge Božjega, a potom i dekret o čudu koje se pripisuje njegovu zagovoru.
Beatifikacija se održala u Białystoku u Poljskoj 28. rujna 2008. godine. Njegovi zemni ostatci počivaju u svetištu Božjega milosrđa u Białystoku.
Nakon Faustinine smrti vlč. Sopoćko se osjećao odgovornim za realizaciju Djela Milosrđa, ali je pamtio Faustinine riječi da se s time ne žuri. Tako da se on u to vrijeme bavio znanstvenim i odgojiteljskim radom, trudio se oko priznanja Blagdana Božjeg Milosrđa i izdavao sličice i brošure o Milosrdnom Isusu. 1941. godine dolazi k vlč. Sopoćku jedna studentica, Jadviga Osinska, i govori da se odlučila posvetiti službi Bogu kroz redovništvo i osnovati zajednicu sa ciljem slavljenja Boga u Njegovom beskrajnom milosrđu. Nedugo zatim dolazi Izabela Naborowska, a godinu dana kasnije još četiri djevojke. Od veljače 1942. godine vlč. Sopoćko započinje sa formacijskim susretima sa kandidatkinjama, a 11. travnja 1942. godine u Vilniusu, šest prvih kandidatkinja polažu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Sestre vole reći da je sv. Faustina njihova duhovna majka koja se uvijek brine za njih, jer je već za života sve patnje prikazivala za novu Družbu, a vlč. Sopoćko je njihov Otac, koji se cijelo vrijeme, sve do svoje smrti 1975. godine brinuo za njih. Umro je na glasu svetosti 15. veljače 1975. godine u Białimstoku (Poljska), na Faustinin imendan. Njegova beatifikacija je bila 28. rujna 2008. godine u Białymstoku.
suutemeljiteljice
Jadviga Osinska i Izabela Naborowska
Sveta Faustina Kowalska
Faustina Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Głogowiec kao treće od desetero djece u obitelji Stanisława i Marianne Kowalski. Dva dana kasnije, na krštenju u župnoj crkvi u Świnicama Warckim, dobiva ime Helena. U dobi od 9 godina pristupila je sakrametnu prve svete pričesti. U školu je išla jedva 3 godine, a potom polazi na službu u Aleksandrów i Łódź. Od sedme godine života osjeća Božji poziv, no roditelji izražavaju svoje nezadovoljstvo s takvim izborom. Ipak, u srpnju 1924., odlazi u Varšavu u potrazi za odgovarajućom redovničkom zajednicom. Godinu dana radila je kao kućna pomoćnica kako bi zaslužila skroman miraz potreban za ulazak u Družbu.
Dana 1. kolovoza 1925. stupa u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa u Varšavi.
U Družbi je provela 13 godina boraveći u brojnim samostanskim kućama, a najduže u Krakovu, Varšavi, Płocku i Vilniusu, vršeći dužnosti kuharice, vrtlarice i vratarice. Bolovala je od tuberkuloze, što je bio i razlog gotovo 9-omjesečnog boravka u bolnici u Krakovu. Svoje je patnje prikazivala Bogu kao dobrovoljnu žrtvu za grješnike i na nakanu širenja Božjega milosrđa.
Doživjela je brojne izvanredne milosti: objave, ekstaze, dar bilokacije, skrivene stigme, dar čitanja ljudskih duša i mistične zaruke.
Veliku ulogu u Faustininu životu i širenju nove pobožnosti odigrat će vlč. Michał Sopoćko. Njegova je zasluga da je puno od tih mističnih Faustininih doživljaja ostalo sačuvano. Upravo ju je on potaknuo na pisanje dnevnika u kojima opisuje svoje susrete s Isusom. Sveta Faustina se potrudila prenijeti Božje planove o osnivanju nove redovničke zajednice. U lipnju 1935. godine u Vilniusu je napisala: “Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dnevnik 436). Kada je sveta Faustina 1938. godine bila već na samrti u bolnici u Krakowu, vlč. Sopoćko je razgovarao sa Faustinom o novoj Družbi, koju je ona htjela osnovati. Umire 1938. godine bez da vidi novu Družbu, ali bl. Sopoćko nastavlja djelo nakon njezine smrti.
Primarni zadatak s. Faustine bio je prenijeti Crkvi i svijetu poruku milosrđa koja je podsjetnik na biblijsku istinu o ljubavi milosrdnoga Boga prema svakomu čovjeku, poziv povjeriti i predati Bogu svoj život, kao i na djelatnu ljubav prema bližnjima. Učinila je to i pišući, na poticaj svog duhovnika bl. Sopoćka, Dnevnik, dragulj duhovne literature suvremenog doba. Milosrdni Isus nije joj samo pokazao dubinu svoga milosrđa, već joj je dao i nove oblike štovanja: sliku s natpisom Isuse, uzdam se u tebe, svetkovinu Božjega milosrđa, Krunicu Božjega milosrđa, molitvu u času njegova umiranja na križu, tzv. Sat milosrđa. Ovim oblicima štovanja, kao i apostolatu širenja poruke Božjega milosrđa.
Sestra Faustina umrla je 5. listopada 1938. godine u dobi od 33 godine u samostanu u Łagiewnikima u Krakovu. Iz njezine karizme i mističnih doživljala rodio se apostolski pokret Božjega milosrđa koji nastavlja njezino poslanje, naviještajući svijetu poruku Božjega milosrđa svjedočanstvom života, djelima, riječima i molitvom.
Dana 18. travnja 1993. godine Sveti Otac Ivan Pavao II. uzdigao ju je na čast oltara, a 30. travnja 2000. pridružio svecima Katoličke Crkve. Njezine zemni ostatci čuvaju se u svetištu Božjega milosrđa u Łagiewnikima u Krakovu.
bl. Mihael Sopoćko i sv. Faustina Kowalska
Vlč. Sopoćko po prvi puta susreo se sa s. Faustinom Kowalskom u lipnju 1933. u Vilniusu gdje je bio redoviti ispovjednik Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa. „Već mi je na početku rekla – sjeća se nakon puno godina – kako me već poznaje iz nekog viđenja i da joj trebam biti duhovnik te da moram ostvariti neki Božji plan koji će mi ona prenijeti.“ Službu duhovnika i ispovjednika s. Faustine vršio je do 21. ožujka 1936., kada je ona napustila Vilnius. Ostali su u kontaktu razmjenjujući pisma u kojima ju je savjetovao i upućivao kako rasti u duhovnom životu i ostvariti svoje poslanje. U nekoliko navrata posjetio ju je i u samostanu u Krakovu te u bolnici na Prądniku. Na njegov poticaj s. Faustina počinje pisati Dnevnik. Zahvaljujući vlč. Sopoćku naslikana je i prva slika Milosrdnoga Isusa u Vilniusu (1934.) koja je doživjela prvo javno štovanje od 26. do 28. travnja 1935. u Ostroj Brami povodom obilježavanja velikog jubileja Otkupljenja. I prije Drugoga svjetskog rata zauzima se kod crkvenih vlasti za ustanovljenja svetkovine Božjega milosrđa na prvu nedjelju iza Uskrsa. Napisao je niz djela posvećenih istini o otajstvu Božjega milosrđa. Godine 1941. osniva Družbu sestara Milosrdnoga Isusa u Vilniusu u poslušnosti Božjoj volji: „Bog traži redovničku zajednicu koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dn 436) Do konca života aktivno se zalagao za uvođenje svetkovine i odobrenje štovanja Božjega milosrđa.
