Od dušmana nas naših oslobodi: vječna je ljubav njegova! (Ps 136, 24).

            Bog je iskazao veliko milosrđe pri stvaranju, izvodeći bića iz ništavila i dovodeći ih u postojanje: – još više – uzdižući razumna bića na dostojanstvo sinova Božjih i baštinika Kraljevstva Božjega; ali najveće Božje milosrđe pokazalo se tek pri Otkupljenju, kroz muku, smrt i uskrsnuće Bogočovjeka. Jer grijeh je ljudski rod sveo do ništavila. Stoga je njegovo podizanje iz tog najvećeg siromaštva i ispunjavanje novom svetošću zahtijevalo najveću moć i snagu. Stoga Crkva u liturgiji hvali ovu milosrdnu sliku Božju, a u zbornoj molitvi 26. nedjelje kroz godinu kaže „Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem…“ Krist je otkupljujući ljude svojom mukom, postao posrednik kod Boga. To posredovanje obuhvaća tri službe: svećeničku, učiteljsku i kraljevsku.

            Dužnost je posrednika sjediniti i ujediniti zavađene. Krist Gospodin, povezavši božansku i ljudsku narav u jednoj Osobi, postao je posrednik ne u božanskoj naravi, nego u ljudskoj naravi s božanskom, jer je u ljudskoj naravi patio i umro, čineći beskrajno pokajanje. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. (1 Tim 2, 5-6). Za potpuno otkupljenje ljudi bilo je potrebno ne samo nadoknaditi, nego i zaslužiti milost, što je Krist učinio kao Veliki svećenik. Krist je primio svećeništvo u trenutku Utjelovljenja, ali ga je izvršio tek na križu, jer je tada podnio pravu žrtvu samoga sebe:  Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on (Krist) ima što bi prinio. (Heb 8, 3) A što je Spasitelj ponudio? Vlastitu krv.  Ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje. (Heb 9, 12) Učinio je to samo iz svojeg milosrđa, potpuno dobrovoljno, bez ikakve prisile, kako kaže apostol: sebe (je) predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. (Ef 5, 2). Sam Spasitelj predstavlja naše otkupljenje kao djelo Božjega milosrđa kada kaže: Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26, 28) Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. (Lk 22, 19). Stoga Isus svoju smrt ne shvaća kao heroični čin koji je dao život za neke ideale, niti kao primjer koji nam je dan da bismo bili spremni čak i umrijeti za Boga, nego kao milosrdnu žrtvu kao otkupninu za mnoge. (Mt 20, 28.) Svrha ove žrtve bila je odati najveću čast Bogu, nadoknaditi uvrede, okajati grijeh i pomiriti ljude s Vječnim Ocem.  Pokajnička naknada treba biti dobrovoljna i prihvaćena od povrijeđene strane. Krist više puta naglašava da dobrovoljno ide u smrt: Nitko mi ga (život) ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. (Iv 10, 18). Bog je prihvatio Kristovu zamjensku žrtvu, pa ga je čak iz svog milosrđa poslao da otkupi ljude svojom mukom: A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. (Gal 4, 4-5).  Poslušnost je bila samo motiv Kristove žrtve. Žrtva je bila dobrovoljna smrt iz beskrajnog milosrđa.

            Krist nas je dakle, cijenom svoga života otkupio iz ropstva: koji sebe samoga dade kao otkup za sve. (Tim 2, 6) Otkupio nas je iz ropstva grijeha i kazne, iz ropstva đavla i smrti. Otkupnina znači cijenu po kojoj se netko oslobađa iz zatočeništva. Apostol, suprotstavljajući cijenu Kristove Krvi, kojom smo otkupljeni, s cijenom zlata i srebra, kojom se obično otkupljuju robovi, uči da Kristova muka i smrt nije bila samo pouka, dobar primjer i herojsko djelo, nego istinsko milosrdno plaćanje Bogu za uvrede koju mu je nanio grijeh: A znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. (1 P 1, 18-19). Otkupljenje je također uključivalo naše pomirenje s Bogom i zasluge. Krist nas je svojom krvlju pomirio s Bogom, kako kaže Apostol: Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. (Rim 5, 10) Istom presvetom mukom na drvetu križa zaslužio je naše opravdanje, tj. Svojom mukom stekao je beskrajno blago zasluga. Istina je da ih je Krist počeo zadobivati od trenutka začeća, jer je imao spoznaju koja je proizlazila iz poznavanja Boga kao ulivenu, kao što je imao slobodnu volju, ispunjenu ljubavlju, stoga je imao i sve uvjete za zasluge. Zaslužio je to već i svojim životom, a posebno mukom i smrću. Kristovo pomirenje nadmašilo je uvredu Boga, a zaslužena milost nadmašila je grijeh jer je pomirenje bilo beskonačno. Jedna kap Kristove krvi bila je dovoljna da otkupi cijeli ljudski rod. U međuvremenu, On ju je izlio obilno poput rijeke. Naknada se povećava razmjerno dostojanstvu osobe koja daje naknadu, a dostojanstvo Osobe Sina Božjega je beskrajno. Stoga je Krist učinio zadovoljštinu za sve ljude, kako kaže Sveto Pismo: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! (Iv, 1, 29) On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta. (1 Iv 2, 2). To znači da milosrđe otkupljenja obuhvaća jednako širok krug ljudi, kao što ih je obuhvatio istočni grijeh.

            Za potpuno otkupljenje bilo je još potrebno osloboditi čovjeka od posljedica grijeha – prosvijetliti grijehom zamračeni um i osnažiti oslabljenu volju usmjeravajući je prema nebu. To je učinio Krist kao Učitelj istine i kao Kralj koji donosi zakone. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. (Pnz 18, 18). Sam Krist naziva sebe Učiteljem: Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! (Iv 13, 13). Narod ga zove Prorokom: Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj! (Lk 7, 16). Kristov je nauk bio uzvišen i dubok, a ujedno jednostavan, jasan i lijep. Zahvaljujući tome, on je privukao i zapalio srca slušatelja, kao što se vidi iz riječi Njegovih učenika: Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24, 32). Sve te izvanredne osobine Spasiteljeva nauka dokazuju Njegovo beskrajno milosrđe i izazivaju divljenje čitatelja i slušatelja i danas: Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast (Mk 1, 22). Učili su i upravljali i drugi poslanici neba, kao što su proroci i patrijarsi, ali Krist Gospodin u svojoj muci poučava primjerom svih vrlina i osvaja svoje Kraljevstvo: jednom riječju „Ja jesam“ svrgava naoružane razbojnike na zemlju, priznaje titulu Kralja, oprašta grijehe razbojniku na križu i umire kao najveća žrtva, kao Veliki svećenik, Učitelj i Kralj kraljeva. Ovdje su se najbolje razotkrile sve Božje savršenosti, a među njima najviše se očitovalo beskrajno Božje milosrđe.

***

Usmjerit ću svoje misli prema najvišem Velikom svećeniku, Učitelju i Kralju koji pati i umire na križu, stavit ću svoje nesavršenosti u službu Njegovog beskrajnog milosrđa i ponudit ću Mu na dar svoje patnje u progonima, klevetama, bolestima, itd.