Najava Petrova pada i nova zapovijed
„Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.“ (Lk 22, 34)
Nakon Posljednje večere Gospodin Isus i apostoli zadržali su se duže vremena u dvorani, gdje je Isus izrekao svoj oproštajni govor i izmolio Veliko svećeničku molitvu. Oproštajni govor podijeljen je na tri djela. U prvom djelu Spasitelj naviješta kako će se apostoli razbježat, Petrovo odricanje te daje novu zapovijed uzajamne ljubavi.
1. U jednom trenutku nakon Posljednje večere, Gospodin Isus se tužno okrenuo prema apostolima i rekao im : „Svi ćete se vi još ove noći sablazniti zbog mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću!« Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici. (Mt 26, 31-35)
U riječima prema opisu Posljednje večere u Lukinu evanđelju, Gospodin Isus se izravno obraća Petru i govori mu: „»Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« (Lk 22, 31-32). Ove su riječi hrabroga Petra dovele do raznih misli: ako Isus moli za njega, to znači da je on sigurno otpadnik. Ali Petar to nikada neće dopustiti. Stoga uvjerava svoga Učitelja: „Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.“ (Lk 22, 33).
Gospodin Isus nije imao puno povjerenja u te riječi. Stoga opominje Petra i apostole da se pouzdaju kao i prije: „»Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« (Lk 22, 35-38).
Sramotna smrt Učitelja također će imati loše posljedice na učenike. Stoga sada sve moraju tražiti sami, kao što putnik traži hranu i sigurnost, za koga je potreban i mač. Učenici su te riječi shvatili doslovno i zato su mu dali dva mača koje su pripremili u slučaju opasnosti. Gospodin Isus s tugom konstatira da su Njegovu metaforu pogrešno shvatili, pa im je mirno rekao samo „dosta je“, velikodušno podnoseći njihovo ne razumijevanje.
Zamisao tih riječi Krista Gospodina bila je takva da će biti takvo progonstvo da bi se po ljudsku činilo da je mač za obranu potrebniji više nego sami ogrtač za zaogrnuti se. Ali to ne znači da bi apostoli trebali koristiti mač za obranu. Riječ „dosta je“ znači da im je već dovoljno govorio o toj temi. Budućnost će vas poučiti o pravom značenju mojih riječi.
2. Nakon Judina odlaska Gospodin Isus je mogao slobodno otvoriti svoje srce, jer je vidio sebe okruženog iskrenim prijateljima punim ljubavi. Stoga im otkriva najdublje i najveće tajne i doseže vrhunac samo objave, koji nam je prenio ljubljeni Apostol: „Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ (Iv 13, 33-35)
U antičko doba zajednice su često imale prepoznatljivi znak koji je označavao njihove interese, a ujedno je služio kao i znak po kojem su se njihovi članovi međusobno prepoznavali. Ponekad su se koristile izreka ili aforizam. Za Gospodina Isusa, uzajamna ljubav, koja se aktivno živi u svakodnevnom životu, znak je po kojem se prepoznaju Njegovi učenici. Tu ljubav naziva „novom zapovijedi“ jer je do sada nitko od osnivača raznih zajednica nije odabrao djelatnu ljubav kao znak međusobnog prepoznavanja i identifikacije. Nitko nikada do sada nije izabrao uzajamnu ljubav kao prepoznatljivu društvenu snagu.
Novost ovog principa ostavila je veliki dojam na Isusove suvremenike. „Pogledajte kako se ljube!“ rekoše pogani vidjevši kršćane spremne umrijeti jedni za druge. Novost te ljubavi je ta da Isus treba biti uzor. „Kao što sam ja ljubio vas“, to jest, kao što je Spasitelj dao svoj život za ljude, tako i njegovi sljedbenici trebaju podržavati jedni druge do te mjere da žrtvuju svoje živote za svoje bližnje. Od sada će čovječanstvo računati na ovo načelo zapovijedi koju je uveo Gospodin Isus, a njezin će se razvoj mjeriti ovisno o stupnju međusobne ljubavi, koja je trn u oku Kristovim neprijateljima koji pokušavaju spriječiti njezin razvoj.
Osim srdačnosti, Spasitelja karakterizira i bolan osjećaj zbog sve bližeg rastanka, sve bliže patnje i gorčine smrti. On tuguje zbog patnje i progona koji će doći na učenike i na sve one koji će vjerovati Njegovim riječima. Zato On kaže „Još sam malo s vama.“ Zato Njegov glas drhti i s mukom obuzdava svoje emocije. Čuje krik mržnje i ljutnju svijeta, vidi u duhu buduće mučenike Njegovog učenja, i zato je Njegov govor ispunjen trenutcima koji potresaju Njegovo srce. Ali na kraju, hrabrost pobjeđuje i Spasitelj izgovara riječi velike utjehe koja ublažava patnju i umanjuje je.
* * *
Kako jako možemo ljubiti, ako ljubimo Boga u čovjeku. Time čovjeka ne pretvaramo u Boga, nego oboje kao da grlimo gorućim srcem. U tome je sva snaga i moć kršćanske ljubavi. Nastojat ću ljubiti Boga u bližnjemu i na taj način ostvariti Božju ideju. Stoga ću ga poštovati i imati razumijevanja za njegovu individualnost. Takav je bio Isusov život i takav mora biti život duša odanih Isusu. Zašto se i sada ne bi reklo o nama „Pogledajte kako se ljube!“ Volimo se snažno u Bogu, a svijet će od toga sigurno imati koristi.