Krenuli smo kao mala grupa hodočasnika, na dalek put, u 1200 km udaljen
Vilnius u Litvi, na sam izvor pobožnosti Božjem Milosrđu. U svetištu Božjeg
Milosrđa koje se nalazi u samom srcu Vilniusa, nalazi se izvorna slika
Milosrdnog Isusa, koju je 1934. godine naslikao Eugeniusz Kazimirowski, prema
uputama sv. Faustine. Svetici je taj zadatak objavio i povjerio sam Isus Krist, u
jednom od mnogih ukazanja tijekom njezina kratka života.
Kapela Svetišta u kojoj se čuva izvorna slika, posebno je mjesto gdje se može
doći u bilo koje vrijeme dana ili noći, i pokloniti se Isusu. I sami smo, odmah po
dolasku u Vilnius, iskoristili toplu ljetnu noć, te prošetali gradom do kapele.
Pozdravili smo Isusa i predali Mu svoje molitve.
Za naš smještaj pobrinule su se drage sestre Družbe Milosrdnog Isusa, koje su
nas ugostile u kući koja je također posebno mjesto. Naime, upravo u toj kući,
danas samostanu, naslikana je izvorna slika Milosrdnog Isusa. Na mjestu
nekadašnjeg ateljea slikara Kazimirowskog, danas se nalazi samostanska
kapelica. Također, u kući je tada živio i blaženi Mihael Sopoćko, koji je osobno
nadgledao nastanak slike, te je čak poslužio kao model za figuru Isusa.
Sv. Misa u toj posebnoj kapeli, ostavila nas je bez riječi. Nismo mogli ne
zamišljati kako su u tom prostoru, prije 92 godine, boravili sv. Faustina i blaženi
Mihael. Za sve nas to je bila velika milost.
Odmah do samostana, nalazi se veliki hospicij koji je utemeljila i vodi jedna od
sestara. U hospiciju brinu o bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti, kako
odraslima, tako i djeci i prvi je takve vrste u Litvi. Obišli smo bolesnike i ostali
duboko dotaknuti njihovom patnjom i trpljenjem , ali i ljubavlju i pažnjom
kojom ih obasipa osoblje hospicija. Bolno je bilo vidjeti teško bolesnu djecu
prikovanu za krevet. Susreli smo se s istinskim milosrđem na djelu.
U gradskoj jezgri Vilniusa nalazi se i svetište Majke Milosrđa. Ikona je izložena
znad gradskih vrata, a prikazuje Djevicu Mariju bez Isusa u naručju iz 17. st.
Vrata s kapelicom preživjela su ratove i požare. U ovom svetištu bl. Mihael
Sopoćko, sliku Milosrdnog Isusa je prvi put izložio nakon što je naslikana, 1935.
godine. Kapela je predivno mjesto natopljeno molitvom. I sami smo pred
ikonom naše Majke izmolili krunicu i predali svoje nakane.
U središtu starog grada nalaze se mnoge crkve. Jedna od njih, vanjštine koja se
uklapa u izgled susjednih zgrada u staroj jezgri je dominikanska Crkva Sv. Duha,
koja nas je u potpunosti iznenadila i oduševila svojom raskošnom
kasnobaroknom unutrašnjosti. Ova crkva je glavno središe poljske katoličkw
zajednice u Vilniusu i u njoj se čuvala izvorna slika Milosrdnog Isusa u razdoblju
od 1986-2005. Tamo smo prisustvovali molitvi krunice Božjeg Milosrđa u 15h,
te zatim sv. Misi na poljskom jeziku. Osobit doživljaj je bio slušati pjesmu Jezu
ufam tobie uz pratnju orgulja, na ovom predivnom mjestu.
Posjetili smo i crkvu koja se ubraja među najljepše na svijetu, a to je Crkva Sv.
Petra i Pavla, remek dijelo barokne arhitekture. Unutrašnjost ostavlja bez daha
raskošnim bijelim reljefima, lusterom u obliku kristalne lađe i freskama.
Nezaobilazna je bila i Katedrala sv. Stanislava i sv. Ladislava, na središnjem trgu,
kao jedna od prepoznatljivih znamenitosti grada.
Kao suprotnost toj raskoši, pronašli smo neobičnu crkvu, oronule i zapuštene
vanjštine. Riječ je o Crkvi Blažene Djevice Marije Utješiteljice. Ova crkva ima
najtraumatičniju povijest u gradu, a najveći udarac je zadobila tijekom sovjetske
okupacije nakon Drugog svjetskog rata, kada je unutrašnjost potpuno uništena,
a prostor brutalno pregrađen armiranobetonskim pločama na tri etaže, kako bi
prostor poslužio kao skladište za povrće i opremu. Danas predstavlja jedinstven
spoj sakralnog prostora i utočišta za okupljanje marginaliziranih skupina ljudi i
pružanje pomoći. U prizemlju se nalazi socijalni restoran u kojem hranu
pripremaju osobe s invaliditetom. Tamošnji župnik proveo nas je ovim
neobičnim prostorom i objasnio da je riječ o vrlo živoj zajednici, koja se u
velikom broju okuplja na trećoj etaži, gdje se nalazi skroman Bogoslužni
prostor. Ostali smo zatečeni skromnošću ovog ogoljenog prostora, osobito
nakon raskošnih unutrašnjosti prije posjećenih crkava. Sudeći prema riječima
župnika, pronašli su uspješan način, da približe Boga, skupinama ljudi s
društvenih margina, kroz brigu, podršku i pružanje pomoći. Ovdje smo se imali
priliku podsjetit što zapravo znači ljubiti svog bližnjeg.
Hodočašće Božjem milosrđu zaokružili smo dolaskom na jedno posebno i sveto
mjesto. Nekadašnji samostan u kojem se sv. Faustini ukazao Isus Krist i objavio
joj krunicu Božjeg milosrđa, koju danas molimo širom svijeta. Sva raskoš koju
smo prije vidjeli, ne može nadmašiti ovu skromnu sobicu jedne svete redovnice,
u kojoj se nalazi tek slamnati krevet i mali pisaći stol. Biti u toj sobici i osvijestiti
si da je upravo tu bio prisutan Isus Krist, naš Spasitelj, neprocjenjivo je. Nanovo
imamo priliku susresti Isusa u jednostavnosti i skromnosti, te su nas upravo ta
mjesta najviše dotakla i učinila ovo hodočašće osobito milosnim.
Vilnius je predivan baltički grad srednjovjekovne baštine koji nas je sve osvojio.
Ali ono što nadilazi njegovu ljepotu je upravo mjesto na kojem se Bog odlučio
spustiti i pokazati jednoj skromnoj redovnici, te po njoj poslati poruku Božjeg
milosrđa cijelomu svijetu.
Dn 1321 “Vidjevši svoju bijedu, ponizila sam se u duhu i divila se velikom
Božjem milosrđu po kojem se najuzvišeniji Gospodin spušta takvoj bijedi“
Tekst: Helena Kavs
