Bila je jedna sasvim obična večer. Bila sam u vremenu obraćenja i povratka Gospodinu i Crkvi. U duši je bio poticaj da tražim Boga, iako nisam znala gdje, ali sve me usmjeravalo i vodilo k Njemu. Uz poticaj i na prijedlog duhovnika išla sam na sv. Misu svaki dan. Tako je bilo i te večeri. Sveta Misa je završila i kao i obično voljela sam među prvima izaći iz crkve kako me nitko ne bi mogao pitati što se to događa sa mnom ili kako to da sam počela dolaziti na sv. Mise.

Padala je kiša i, u trenutku izlaska na ulicu, u lokvi vode primijetih sličicu s Isusovim likom, do tada meni nepoznatu. Ugledavši je, moje srce kao da je počelo jače kucati, a dušu je preplavio osjećaj ispunjenosti. Sagnula sam se da izvadim sličicu iz vode i u tom trenutku su mi u srce došle riječi: „Isuse, koji si ostavljen ovdje sam, odbačen i u tami, dopusti mi da obrišem Tvoje suze.“ Iznenađena tim mislima i sama sam počela plakati razmišljajući o tome tko sam ja, a tko je On. I shvatila sam toga trenutka da to On želi obrisati moje grijehe i moje suze Svojom bezgraničnom ljubavlju.

Od tog prvog susreta sa slikom Milosrdnog Isusa, slikom koja je od tada postala mojom vodiljom kroz život, moj se život počeo mijenjati i sve sam se hrabrije odlučivala u svojim postupcima birati Krista i Njegovu Riječ i Božju volju za svoj život. Tada meni nepoznata, a danas Ono što je uvelike utjecalo na mene kao na osobu koja sam danas.

Od svega srca zahvalna Milosrdnom Isusu za trenutak u kojem me pozvao da Ga slijedim i susretnem kao Ljubav za kojom sam čeznula i koju sam tražila.

Štovateljica Božjeg milosrđa